Suvremeni svijet je bio vrlo rijetko izoliran na način koji se dogodio tokom pandemija COVID-19. Jednako tako stariji ljudi su rijetko doživjeli ovakvu izoliranost u domovima za starije i nemoćne.
Kako bi spriječili i kontrolirali infekcije COVID-19, domovi za starije širom svijeta poduzeli su vrlo restriktivne mjere, uključujući zabrane posjeta. Ove restriktivne mjere imaju ogroman utjecaj na dobrobit korisnike doma i predstavljaju dileme za osoblje i voditelji domova za starije zbog psihičke dobrobiti samih korisnika.
Učinci pandemije koronavirusne bolesti 2019. (COVID-19) na ljudsko zdravlje, ekonomsku aktivnost i društveni angažman će se tek vidjeti kada cijela pandemija dođe svome kraju. Mnoštvo dokaza koji se pojavljuju pokazuju da je pandemija dramatično utjecala na mentalno zdravlje, dovodeći do povećane tjeskobe i veće socijalne izolacije zbog politika fizičkog udaljavanja uvedenih za kontrolu bolesti.
Usamljenost se često opisuje kao stanje bez ikakvog društva ili izolirano od zajednice ili društva. Smatra se mračnim i jadnim osjećajem, rizičnim čimbenikom za mnoge mentalne poremećaje poput depresije, tjeskobe, poremećaja prilagodbe, kroničnog stresa, nesanice ili čak kasne demencije. Samoća u starijij dobi dovodi do depresije te se povezuje sa mentalnim oštećenjima.
Kako se virus COVID-19 širi zemljom, korisnici domova za starije spadaju među populacije koja je najviše pogođena smrtnim slučajevima povezanim s virusom.
Zdravstvene posljedice usamljenosti i socijalne izolacije mogu izazvati preranu smrtnost, depresiju, kardiovaskularne bolesti i kognitivni pad.
U ovo doba kada nam je sve na dohvat ruke, gdje je digitalizacija postigla svoj maksimum te nam pomogla da preko drušvenih medija stvorimo prividna prijateljstva i odnose COVID-19 nas je doveo do suočavanja sa samim sobom.
Tokom pandemije od iznimne je važnosti redovito kontaktirati članove obitelji korisnika putem dostupnih komunikacija video poziva ili telefonskog poziva. Komunikacija je iznimno bitna.
Prema istraživanju koje je napravljeno o utjecaju zabrani posjeta na obitelji samih korisnika domova za starije i nemoćne, iako se komunikacija sa korisnicima domova za starije osobe telefonskim i video pozivima češće koristila, rodbina to nije doživjela kao korisnim. Tome u prilog ide ideja da su samo telefonska i video komunikacija skromna zamjena za fizički kontakt. Iznenađujuće u samom istraživanju je bilo da su se članovi obitelji više informirali preko medicinske sestre/njegovatelji nego preko korisnika doma. Objašnjenje za to je da se upotreba komunikacijskih uređaja za telefoniranje i video pozive može doživjeti kao teško za stanovnike domova za starije osobe ili ga ometaju oštećenja poput gluhoće, oštećenja vida ili demencije, dok sestre mogu pružiti bolji uvid u zdravsteno stanje samoga korisnika.
Zato treba misliti i na članove obitelji korisnika. U borbi i stresnim situacijama za sprečavanje prodora virusa u dom, ponekad zaboravimo da su jednako zabrinuti i članovi obitelji i korisnici. Zadužite njegovatelja/med.sestru u svom domu za nekoliko korisnika, kojima će redovno omogućavati, tokom radnog vremena komunikaciju s obitelji preko video poziva, te koja će članove obitelji često informirati o stanju korisnika. Jednako tako ako je to moguće na Vašem području mobilizirajte studente socijalnog rada, fizioterapeute, radne terapeute, socijalne gerontologe da u vrijeme kada je moguće budu sa samim korisnicima te da s njima razgovaraju i pruže im podršku
Posebno je važno korisniku pomoći riješiti osjećaj bespomoćnosti i pojačane anksioznosti zbog zabrane i ograničavanja pristupa obiteljima i prijateljima kako bi ih zaštitili od širenja ove bolesti.
Tijekom razdoblja ograničenja posjeta važno je ojačati komunikaciju između osoblja doma za starije ili rodbine samog korisnika.
Pravovremeno priopćene informacije o tome što podrazumijevaju ograničenja posjeta i često informiranje rodbinu o zdravlju, dobrobiti i planiranju njege korisnika domova od vitalne je važnosti.
Također, iznimno je bitna komunikacija između korisnika domova za starije osobe i njihove rodbine. Omogućite redovitu komunikaciju putem mogućnosti kontakta kao što su telefonski pozivi ili video pozivi, i pružite alternativne oblike komunikacije, poput međusobnog susreta iza stakla ili vani, zadržavajući pritom fizičku udaljenost.
IZVORI :
Hado E, Friss Feinberg L. Amid the COVID-19 Pandemic, Meaningful Communication between Family Caregivers and Residents of Long-Term Care Facilities is Imperative. J Aging Soc Policy. 2020 Jul-Oct;32(4-5):410-415. doi: 10.1080/08959420.2020.1765684. Epub 2020 May 22. PMID: 32441209.
Sizoo EM, Monnier AA, Bloemen M, Hertogh CMPM, Smalbrugge M. Dilemmas With Restrictive Visiting Policies in Dutch Nursing Homes During the COVID-19 Pandemic: A Qualitative Analysis of an Open-Ended Questionnaire With Elderly Care Physicians. J Am Med Dir Assoc. 2020 Oct 23:S1525-8610(20)30899-9. doi: 10.1016/j.jamda.2020.10.024. Epub ahead of print. PMID: 33197412; PMCID: PMC7584414.
Thompson DC, Barbu MG, Beiu C, Popa LG, Mihai MM, Berteanu M, Popescu MN. The Impact of COVID-19 Pandemic on Long-Term Care Facilities Worldwide: An Overview on International Issues. Biomed Res Int. 2020 Nov 4;2020:8870249. doi: 10.1155/2020/8870249. PMID: 33204723; PMCID: PMC7656236.
Wammes JD, Kolk MSc D, van den Besselaar Md JH, MacNeil-Vroomen PhD JL, Buurman-van Es Rn BM, van Rijn PhD M. Evaluating Perspectives of Relatives of Nursing Home Residents on the Nursing Home Visiting Restrictions During the COVID-19 Crisis: A Dutch Cross-Sectional Survey Study. J Am Med Dir Assoc. 2020 Sep 30:S1525-8610(20)30831-8. doi: 10.1016/j.jamda.2020.09.031. Epub ahead of print. PMID: 33148480; PMCID: PMC7524682.
